Nešto sam razmišljala neki dan – sve živo oko nas se modernizira kroz vrijeme i ono što nam nije bilo uopće zamislivo prije 50-tak godina, danas je najnormalnija pojava. Zato mi je nekako kroz glavu prošlo – pa kakvi će to kreveti biti tamo negdje u 22. stoljeću?
Možda će sad neki reći – ajme majko mila, ovoj ženi mora da je jako dosadno u životu kad joj takve misli padaju na pamet? Ali recite vi šta hoćete, možete se ili ne morate složiti sa mnom – ipak je činjenica da su upravo kreveti ono gdje provedemo pola života i nije uopće ni ludo ni glupo razmišljati o tome kakvi će ti famozni, često jako priželjkivani dijelovi kućnog namještaja biti jedom u budućnosti.
Baš sam nedavno bila na jednom sajmu inovacija i tamo sam vidjela i stvarno uvidjela da moje razmišljanje o tome kakvi će biti kreveti u budućnosti niti nije tako čudno! Tamo sam vidjela toliko gluposti i ludosti za koje nikad čovjek ne bi pomislio da uopće čovjeku treba ustvari ljudski um smisli i osmisli, ostvari, proizvede i u konačnici možda i koristi – nekad sa malo više, a nekad malo manje ljubavi i entuzijazma.
Tako je i jedna od stvari tamo bila ideja da se kreveti samo pospremaju, sami mijenjaju plahte, sami zrače – uglavnom, sve ide prema tome da se čovjek što manje mora truditi i raditi – stvarno ćemo na kraju završiti na tome da samo vegetiramo, a možda ni san više neće biti potreban kao što je to u današnje doba. Jer od čega da se odmaramo ako se uopće nismo ni umorili?
Zato me uopće ne bi ni čudila ideja da lijepo jednog dana budu postojali kreveti u kojima uopće ne ležimo nego spavamo stojećke, ili čak ni ne ležimo jer standardni kreveti nisu potrebni nego lijepo levitiramo iznad neke podloge! Ajme koja ideja! Možda ni nije tako luda – tko zna što budućnost nosi!…