Jako volim satove, a moji omiljeni su trenutno Fossil, jer su u periodu od 2005.-2010. godine ti satovi bili na glasu. Sad ima dosta komercijalnih marki satova, koji spadaju u srednju klasu satova. Ranije je postojala i marka satova Festina. To su bili satovi koji su za tu cijenu imali dobru kvalitetu.
Sad postoje i quartz-ni satovi koji nisu kvalitetni. Proizvodi se na milijarde tih satova, koji se pokvare posle 3-4 godine. Pokvari se i mehanizam i kućište. Ali brendirani satovi poput marki Festina, Fossil-a i sličnih zadovoljavaju kvalitetom i mogu da se nose i po 20-tak godina.
Kad pomislim na stare marke satova, pomislim na sat na navijanje. Pomislim na satove koji su u Jugoslaviji davani kao pokloni, kao obilježje nekog velikog rada. Ljudi su nagrađivani tim satovima. Kao što su se nekad dobivala odlikovanja, tako su i ti satovi bili neki vid odlikovanja, kao značke, nagrada za dobru službu u nekom poduzeću.
Meni su još kao malom djed i otac pokazivali sat, učili su me na njemu, samo što ja tad nisam bio svjestan da je to sat na navijanje. Učili su me kako da gledam vrijeme, navijali su sat pa ga puštali. Otprilike 2005.-2006. godine sam ja postao svjestan što su to pravi satovi na navijanje i da je to isti sat na kom sam učio vrijeme. Shvatio sam da je takav sat bio pojam na našim prostorima, u našoj zemlji. Djed i otac su mi prenijeli da je to bio sam vrh satova, jedan od satova najveće kvalitete. Tad su svi vozili Zastavu automobil i svi su imali takve satove. Kao što danas svatko ima Instagram i Facebook, tako je nekad svatko morao imati takav sat.
Realno, satovi nekada i sada imaju puno više razlika nego sličnosti – a svatko će odabrati onaj koji njemu osobno više odgovara.
…